Nisam ja, Hegel je prvi počeo!
Pripremajući interaktivni sadržaj na temu osjećaja “drugačijosti” – “otherness”
dovelo me do Hegelove dijalektike,
i njegovih razmatranja na temu osobne identifikacije osjećaja
pripadnosti i isključenosti.
Kasnije se “drugačijost” provlačila kroz teme post-kolonijalnih društava i ženskih pokreta – ali sigurno je stara kao čovječanstvo, jer svugdje I uvijek su postojali neki MI i neki ONI.
Dapače, sigurna sam da se i u okviru svog života lako možete prisjetiti tog osjećaja nepripadanja.
Recimo, u školi – sjećam se, uvijek je postojala “glavna” cura oko koje se vrtio sav razredni društveni život.
Ako te ona uzela za frendicu, onda si bila IN, a ako ti se rugala, bila si jako OUT.
U poslovnim grupama je ova dinamika također prisutna.
Ali
pošto smo na poslu posvećeni nekom zajedničkom cilju, koliko je za posao dobro da netko nekog OUTira zbog “loše frizure i krivog naglaska”?
MI i ONI je razmišljanje koje nam dolazi automatski – to je pristranost prema poznatom – od toga se ne možemo osloboditi – ali možemo svjesno misliti dalje I bolje.
Svaki put kad netko napravi taj “korak dalje”, kad dođe do uključivanja različitosti, događaju se velike ideje, napredak, inovacije.
Osjećaj pripadanja je prirodan euforik.
Ne samo da
🔸️Diversity & Inclusion počinje s liderima🔸️
već radeći na tome počinjete biti role-model lider.
