Mi u dvorištu još uvijek imamo rekvizit za
dole prikazanu
“Klofer metodu”
ali kako ne volim tepihe, nemam osnovno sredstvo za praksu.
Malo je retro, ali bi moźda mogla uspješno zamijeniti stolove za mali nogomet i slično,
a i bilo bi manje stvari ispod tepiha 😉
Ova crna mrlja u lijevom gornjem uglu nije slučajna, ona predstavlja
nesavršenost velikog broja istraživanja kojima mi WEIRD-ovci podržavamo svoju mi-centričnu kulturu gledanja na #različitosti.
[citat iz izvora na linku]
“… most research published in our leading journals has relied on sampling WEIRD (Western, educated, industrialized, rich, and democratic) populations…
… This means that 96% of these studies attempted to build theory based on empirical observations from participants who come from countries representing a mere 12% of the world’s population.”
Čitajući ovo možemo si pomisliti – pa zašto bi NAS bilo briga za to koga su američki psiholozi u svojim istraživanjima samplirali?
I misliti ćemo možda dalje – moji klijenti i tako dolaze iz WEIRD populacije, pa meni upravo ta istraživanja koriste!
Ovisi kroz koju leću gledamo.
Ukoliko želimo pronaći bolju strategiju za launch novog proizvoda na zapadnom tržištu, onda nam ovakva istraživanja koriste.
No razmišljamo li o široj slici i o ponašanjima zajedničkima svima u ljudskom rodu, u tu sliku prirodno ulazi i ostalih 88% ljudi koji su u ovim istraživanjima ponašanja isključeni.
Kako se ponašaju i kako reagiraju, i što o nečemu misle EEIRA [eastern, educated, industrial, rich, autocracy] ili recimo EEIPA [eastern, educated, industrial, poor, autocracy] ljudi – pojma nemamo.
No to nam može biti važno ako ih zapošljavamo, ili ako imamo namjeru proširiti svoje poslovanje prema njima.
U tom slučaju moramo pažljivo / polako misliti, svjesno izbjegavati pristranosti i zaključke donijeti sami, zar ne?
Zašto radimo micro-management?
Zato jer nemamo povjerenja u druge, i u to da će oni nešto napraviti na dobar način, u dobro vrijeme I s dobrim rezultatom.
A možda se I malo bojimo da, ako taj drugi to napravi dobro, mi nećemo biti potrebni.
I ljudi i organizacije više cijene i trebaju lidere I liderice koji im omogućuju samostalnost, učenje, proaktivnost.
Osoba uz koju se osjećate dobro je, pretpostavljam, ona koja ima vjeru u nas, u to da ćemo sami uspješno odraditi zadatak.
Inkluzivnost ima puno lica, i treba ih adekvatno osnaživati da bi zasjala.
Nadam se da je jasno da ovo dole nije stroga uputa za to kako biti
“servant leader”
nego karikaturni snapshot jednog trenutka u procesu izrade punjenih paprika😉
Ono što se tu ne vidi je da je bilo potrebno
i
organizirati posao da su svi posvećeni istom cilju,
da svi imaju sve potrebno i najbolje moguće uvjete,
da svatko radi svoj dio, i da razumije kako to doprinosi krajnjem cilju,
i da se svi pri tome osjećaju dobro.
Tako da će netko puniti paprike, a netko raditi marketing istih 😉
Crtajući ovaj strip došao mi je važan uvid:
koncept cjeloživotnog učenja zaista shvatimo tek negdje iza 40te,
kad vidimo da to učenje nikako ne prestaje,
i ne samo da ne prestaje,
nego je hrpa stvari za naučiti sve veća i veća.
Kao i radoznalost, btw 😉
dnk
dnk
dnk
dnk
dnk