Wild Ducks

Osvrt o divljim patkama, i o tome kako koristiti postojeća znanja.


Life long learning koncept je fantastična stvar, naročito danas kad uistinu ima puno prilika za to.

Uostalom,
sve bolje organizacije educiraju svoje ljude.
Dapače, svi biramo rađe raditi za organizaciju koja ulaže u edukaciju, jer znanje je asset koji uvijek ostaje s nama.



Pošto ste prvo bacili pogled na slikicu, znam da sad čekate da napišem onaj “ali”

…. ali neću jer znam da ste vi dovoljno pametni da znate što iza njega slijedi.

Dovoljno educirani da znate da i iza edukacija postoji korak dalje, primjena istih u praksi.



Key problem mojeg posla je dugo bio taj što su radionice koje ja dizajniram posvećene radu spuštanju apstraktnih pojmova, kao što su vrijednosti, vizija, uključivost i drugi (često floskularni) elementi organizacijske kulture u praksu.

Nalik su na “Wild Ducks”, jer na početku nikada ne znamo s čim ćemo završiti na kraju.



Baš sam neki dan razgovarala s kolegicom psihologinjom iz HRa o potrebi ljudi za sigurnim prostorima za ventiliranje kreativnih ideja,
jer svi njeni su vrlo educirani, stručni, ali i razapeti po rokovima i projektima u kojima nema prostora za gore opisane “Wild Ducks” eksperimente.


Ali kako je “Wild Ducks” prostor za dublje razumijevanje, kreativno ventiliranje, povezivanje i reinventing, on povezuje ljude, puneći ih osjećajem zajedništva i pripadanja, a i lako je moguće da će osmisliti neko primjenjivo poboljšanje.


Meni je zaista strast facilitirati ta male kretivne outlete, i radim to koristeći modele Design Thinking-a i Sprinta, prilagođene temi s kojom ljudi žele raditi.


U 100% slučajeva ljudi dođu do novih spoznaja, i često do prilično solidnih rješenja.
Zašto?
Prvo, zato što jedino oni stvarno znaju gdje imaju problem.
Drugo, jer imaju hrpu znanja koje čeka biti upotrebljeno.