Jeste li WEIRD?

, ,
dnk

Ova crna mrlja u lijevom gornjem uglu nije slučajna, ona predstavlja
nesavršenost velikog broja istraživanja kojima mi WEIRD-ovci podržavamo svoju mi-centričnu kulturu gledanja na #različitosti.

[citat iz izvora na linku]
“… most research published in our leading journals has relied on sampling WEIRD (Western, educated, industrialized, rich, and democratic) populations…

… This means that 96% of these studies attempted to build theory based on empirical observations from participants who come from countries representing a mere 12% of the world’s population.”

https://lnkd.in/deA76qSs

Čitajući ovo možemo si pomisliti – pa zašto bi NAS bilo briga za to koga su američki psiholozi u svojim istraživanjima samplirali?
I misliti ćemo možda dalje – moji klijenti i tako dolaze iz WEIRD populacije, pa meni upravo ta istraživanja koriste!

Ovisi kroz koju leću gledamo.

Ukoliko želimo pronaći bolju strategiju za launch novog proizvoda na zapadnom tržištu, onda nam ovakva istraživanja koriste.

No razmišljamo li o široj slici i o ponašanjima zajedničkima svima u ljudskom rodu, u tu sliku prirodno ulazi i ostalih 88% ljudi koji su u ovim istraživanjima ponašanja isključeni.

Kako se ponašaju i kako reagiraju, i što o nečemu misle EEIRA [eastern, educated, industrial, rich, autocracy] ili recimo EEIPA [eastern, educated, industrial, poor, autocracy] ljudi – pojma nemamo.

No to nam može biti važno ako ih zapošljavamo, ili ako imamo namjeru proširiti svoje poslovanje prema njima.

U tom slučaju moramo pažljivo / polako misliti, svjesno izbjegavati pristranosti i zaključke donijeti sami, zar ne?

O mikromanagementu

, ,
dnk
pusrle by dnk

Zašto radimo micro-management?

Zato jer nemamo povjerenja u druge, i u to da će oni nešto napraviti na dobar način, u dobro vrijeme I s dobrim rezultatom.

A možda se I malo bojimo da, ako taj drugi to napravi dobro, mi nećemo biti potrebni.



I ljudi i organizacije više cijene i trebaju lidere I liderice koji im omogućuju samostalnost, učenje, proaktivnost.


Osoba uz koju se osjećate dobro je, pretpostavljam, ona koja ima vjeru u nas, u to da ćemo sami uspješno odraditi zadatak.




Inkluzivnost ima puno lica, i treba ih adekvatno osnaživati da bi zasjala.

Servan leader i punjene paprike

, ,
dnk
pusrle by dnk

Nadam se da je jasno da ovo dole nije stroga uputa za to kako biti

“servant leader”

nego karikaturni snapshot jednog trenutka u procesu izrade punjenih paprika😉



Ono što se tu ne vidi je da je bilo potrebno
i
organizirati posao da su svi posvećeni istom cilju,
da svi imaju sve potrebno i najbolje moguće uvjete,
da svatko radi svoj dio, i da razumije kako to doprinosi krajnjem cilju,
i da se svi pri tome osjećaju dobro.

Tako da će netko puniti paprike, a netko raditi marketing istih 😉

Odnosi na poslu vs. drugi planovi

, ,
pusrle by dnk

Posao i odnosi u timu vs. drugi planovi je i pitanje

life – work ballance-a,

znači, nešto što se dogovora unprijed.

Malo sam to tu iskarikirala s lajkanjem,
pa umjesto lajka zamislite neki grupni mail koji vas je sustigao taman u trenutku kad se pakirate i žurite na trajekt.

Ili još jedan primjer: ja ovdje upravo pišem post, umjesto da nam radim doručak.


Što vi birate?

Strah od terora različitosti?

, ,
pusrle by dnk

Ono što često ljude zbunjuje u konceptu prihvaćanja različitosti je strah od terora različitosti.
Što ako…


• tu više neće biti mjesta za mene, jer ja nisam različit/a?

• ću se morati odreći svoje različitosti, i preuzeti tuđu?

• ću morati fejkati različitost da zadržim svoje mjesto?


… I slične nama neugodne slike budućnosti.



~
Ajmo na donju karikaturu – mora li on slušati čak I kada roni?

Ne mora, ali mora objasniti kad može i želi slušati, i dati sve od sebe da tada sluša.

I možda vi imate svoj primjer kako ste nečiju potrebu za pričanjem, I nečiji kapacitet slušanja doveli u ugodnu i sretnu ravnotežu?
~



Vezano za gornja pitanja oko različitosti, i “običnost” je nešto čemu se treba dati prostora.

Samo trebamo reći da je nama baš to ono što nam treba da se osjećamo uključeno 😉

O Barbiheimer dilemi, i o Bechdel testu

, ,

O Barbiheimer dilemi, i o Bechdel testu:

Moja dilema je riješena, prije tjedan dana sam pogledala Barbie, a sinoć Oppenheimera – evo par kratkih misli, možda potaknu i vaše.

Zanimljivo je kako zajedno čine interesantnu cjelinu, jedan izvrnutog pogleda na svijet rasvjetljava drugačiju perspektivu M-Ž odnosa, i drugi, o svijetu vrhunskih znanstvenika, u kojem su žene plošni, manipulativni likovi.

Čitajući tuđe članke o njima, naišla sam na zanimljiv pojam, vezan na filmsku industriju
*Bechdel Test*
koji film klasificira kroz 3 kriterija:

– Ima li više od 2 ženska lika u filmu?
– Razgovaraju li ti ženski likovi međusobno?
– Ako razgovaraju, govore li o bilo čemu drugome osim o muškarcima?

Po ovim točkama Barbie prolazi, ali Oppie pada, zar ne?

Neću ovdje saplest o tom kako filmska (a i druga art industrija) prikazuje žene. Ako palite TV, to znate i sami.

Samo ću reći:

Filmovi nisu istina.

Oni mogu biti divni, zabavni, fantastično napravljeni – ali oni su nečija priča, nečija verzija istine, mogu govoriti o elementima stvarnosti, mogu nas trigerirati da drugačije vidimo stvarnost, ALI oni nisu stvarnost.


U svjetlu toga, dijelim i činjenicu da postoji zabilješke koje su točno znanstvenice radile s Oppemheimerom u Los Alamos-u, iako se to po filmu ne bi reklo, jer se u filmu po labosima muvaju sami dečki.

Barbie pak odlično odrađuje posao trigeriranja drugačijeg viđenja stvarnosti, i u Ž-M, i u marketinškom smislu (kupila sam Barbie NFTiće, priznajem).


Stoga, još jednom:
Filmovi su umjetnost (ali ne i doslovna istina, i baš zato ih i volimo),

ALI

Kao i sva umjetnost, utječu na način kako doživljavamo svijet, otvaraju mogućnost da drugačije percepcije svijeta … a i utječu na uvjerenja koja imamo, i ako ih potvrđuju, možemo pasti u zamku da mislimo da su filmovi istina.


Stoga preporučujem pogledati oba filma, jednog ujutro, jednog navečer, pa kad se do sutra pomiješaju, taman ćete biti spremni za stvarni svijet.

Stay real, dragi ljudi!

Žene, muškarci i DEI

, ,

U D&I području, pitanje Ž – M odnosa je jedna je od bolnijih točaka.

Znate i sami zašto – ne možemo tek tako izbrisati povijest, koja, bez obzira na to što je prošla, I dalje utječe na naše modele razmišljanja, percipiranja i komunikacije.

Uz to, “living experience” aka “ono što nam se stvarno dogodilo” je za svakoga od nas različit, I uspoređivanje i posebno generaliziranje nas neće dovesti daleko.

U konačnici, mislim da se sve svodi na to tko je kakav čovjek i karakter.
I to je pristup koji ja biram – za ljude koji će i poštovati ono što je bilo i što se uistinu dogodilo, i biti ZA promjene na bolje, za sve uključene pripadnike ljudske, a i drugih vrsta.

I to je koliko smijemo u poslovnom okruženju ući u privatnu sferu svake osobe – ponuditi prostor za promišljanje drugačijeg razmišljanja, percepcije, vrednovanja, i prostor za vježbanje drugačijih izbora.

Odluka o tome što će s tim dalje, na svakom je čovjeku posebno.




A sad, obirom da je praznik, ajmo u privatnu sferu.

PUSRLE sam prvi put sam nacrtala / napisala prije 20tak godina na prvom blogu koji sam pisala.

Ljeti uvijek vrtim neke nove, meni zabavne, projekte – ono, just for fun & inspiration.

Tako su i Pusrle počele dobivati nove nastavke, pače hrpu novih nastavaka.

A i temom su vezane na prvi dio posta, jer pričaju o tome kako On (bodul) I Ona (purgerica) lijepo mogu zajedno:
malo vuče jedan, pa šteka drugi, I obrnuto.
Posve privatne, svakodnevne I nadam se, I drugima zabavne priče.

Ovdje je samo današnji strip, možda bude još koji tu nedjeljom, a one koji idu tokom tjedna, ako želite, popratite na mom insta I fb profilu.
Zovem se svugdje jednako.


Btw, a jeste li vi sve za danas nabavili na vrijeme?

Da li je kapacitet tima ograničen kapacitetom lidera koji ga vodi?

,

“Ne zanima me tko je kakav, ja bih samo da svatko radi svoj posao!”

Puno sam puta čula ovu rečenicu.

Razumijem ljude koji je izgovaraju, jer su

pritisnuti poslovima I rokovima,

i nemaju prostora za “razumijevanje koje je u biti filozofiranje oko nečega što ne mogu promijeniti” (citat),

nego im je cilj da, svi zajedno, takvi kakvi jesu (muški, ženski, stari, mladi, otkuda god potječu i koju god su školu završili, i kojim god jezikom govorili)

komuniciraju i rade zajedno što bolje.

Kad im kažem da
rad na #DEI raznovrsnosti, jednakim prilikama i uključivosti služi upravo tome – da vam ljudi komuniciraju, razumiju se I rade zajedno što bolje,
pogledaju me upitno, jer su očito pod tim pojmom podrazumijevali nešto drugo, na primjer neke kvote, zadovoljavanje statistika i slično.

No kvote ne služe ničenu ako nisu osnovane na boljem razumijevanju i sinergiji, i ako iza njih ne stoje bolji poslovni rezultati.

Vezano za bolje rezultate, vjerujem da ćete se složiti da je kapacitet tima da komunicira, razumije se I radi zajedno, ograničen kapacitetom lidera koji ga vodi.

Ili jednostavnije – loš šef će brzo razbucati i najbolji tim (proove me wrong).

#diversityandinclusion obuhvaća puno tema.

LINK NA APLIKACIJU

U ovu edukativnu aplikaciju, za koju vam treba cca 25 minuta, ubacila sam osnovne pojmove o svakoj od njih.

A rad na njima nije težak, ali može imati life-changing posljedice, i za vas, i za vaše ljude.

Ako već mislite da ste na pravom putu, napravite još jedan korak prema tome da postanete “role model” u svom okruženju.

Subjektivna stvarnost je jedina koju imamo

, ,

Subjektivna stvarnost je važna

zato što je to

jedina stvarnost koju svatko od nas ima.


“Living experience” – iskustvo koje smo zaista doživjeli je važno.


Ponekad nije lako razumjeti / prihvatiti da, vezano npr za neki događaj, drugi ljudi imaju potpuno drugačiji doživljaj od našeg.


No ako malo sporije promislimo, čuti iskustvo druge osobe koja na stvari gleda

iz druge pozicije
drugog kuta
s različitim prioritetima
iz druge struke
kroz druge leće

nam može biti zanimljivo, inspirativno, i često oslobađajuće.


Ovo je jedna “sitnica” koja se događa kroz otvaranje prostora za razgovor o hashtag#diversity

Vjerujem da je svatko od nas iskusio iskru olakšanja koja bljesne kad “kliknemo” u razgovoru s nekim s kim je nismo očekivali.

E to je TO ✨️

D&I u praksi – zašto ono što je jednostavno često nije i lako?

, ,
D&I u praksi - zašto ono što je jednostavno često nije i lako?

U zadnje vrijeme mi prilaze muškarci i uvjeravaju me da se oni osobno odlično odnose prema ženama na poslu.

Pričaju o tome kako su i oni jednako oklijevaju u traženju promocije i povišice.

O tome kako su i oni doživjeli iskustvo da ih je neka njima poznata žena pregazila zauzimajući se za sebe.

I ja im vjerujem, da se upravo tako osjećaju, i da je to što im se dogodilo istina.

D&I u praksi - zašto ono što je jednostavno često nije i lako?

U #diversityandinclusion praksi [raznovrsnosti i uključivosti] postoji pojam

*living experience*

koji znači da je najveća istina ono što se zaista dogodilo.
A ovi ljudi koje sam spomenula su mi, vidjevši o čemu pišem, došli ispričati svoje iskustvo.

Kroz te priče sam shvatila još jednu stvar, a to je koliko je važna edukacija o tome što zaista znači #diversity#equality#inclusion

To su teme koje se otvaraju daleko šira područja nego što je povećanje broja žena u upravi i pravedno plaćanje za njihov rad.

Teoretski, tu ne bi trebalo biti problema – zaposlite žene, ako rade dobro promovirajte ih, i ako su izvrsne, dajte im poziciju u upravi.

Kad govorimo o različitosti i uključivosti, teoretski ni tu ne bi trebalo biti problema sa ženama – jer žene nisu manjima, nego većinski zastupljen spol u ljudskoj vrsti.

Zvuči jednostavno, ali nije lako.

Problemi koje zapravo imamo su na potpuno drugim “igralištima”:

■u događajima koji su se, u kolektivnom smislu dogodili “jučer”, a koji bacaju duge sjene na naše današnje odnose
●na primjer, činjenica je da do unazad 70tak godina žene u Evropi nisu imale pravo glasa, niti su stoga mogla biti u upravi bilo čega

Za info, Švicarske žene su pravo glasa dobile tek 1971, a tek od 2004 pravo na plaćeni porodiljni dopust.

■predrasude i kolektivna mišnjenja kasne tisućljeće za promjenama koje se događaju
●pogledajte samo ponovo aktuelnu “duhovitu” kampanju Westgate-a, koja osim što implicira da *mlade* žene nemaju svoj novac i svoje kartice, priča I o tome da one kradu iste od svojih partnera

Uz to,
■ mi ljudi imamo automatske, brze načine razmišljanja, a koji nas navode na krive zaključke, to su pristranosti #bias

Pristranosti su ogromna tema u #DEI jer nam ometaju dublje razumijevanje [svega].

Ono što je početak za svakoga najvažnije je dublje razumjeti svoje vlastito iskustvo.

Moje je iskustvo da sam, kao I većina ljudi, nepravdu i omalovažavanje (u školi, društvu, poslu) doživjela puno puta.
Osobe koje sam doživjela kao “počinitelje” bile su i muškog I ženskog spola, a zajedničko im je bilo to što su bile osobe
pune predrasuda, loših namjera i egoizma.

Stoga mislim da, uz Ž-M odnose, ima jednako važnih područja koja traže rad na jednakosti i uključivanju, kao što su

#ageism
jednakost i pravednost
iste prilike za
prostor za kulturne različitosti
prostor za neurodivergentnost
razlike u mišljenjima i načinu komunikacije
te
učenje o sebi i drugima, kako bismo zajedno u društvenim i poslovnim zajednicama funkcionirali bolje

A ovaj drugi set izazova dijelimo svi, zar ne?